1. Žessalonķkubréf
22.3.2009 | 20:31
1. Žessalonķkubréf
Tilgangur: Tilgangur bréfsins var aš styrkja hina kristnu ķ Žessalonķku ķ trśnni og fullvissa žau um endurkomu Krists.
Höfundur: Pįll Postuli
Įheyrendur: Hinir trśušu ķ Žessalonķku og trśašir allsstašar og į öllum tķmum.
Bréfiš skrifaš: Kringum 51, bréfiš var skrifaš ķ Korintu og var eitt af fyrstu bréfum Pįlls
Umgjörš: Söfnušurinn ķ Žessalonķku var mjög ungur. Söfnušurinn hafši veriš stofnašur 2-3 įrum įšur en Pįll ritar bréfiš. Hinir Kristnu ķ žessalonķku höfšu žörf fyrir aš vaxa eša žroskast ķ trśnni. Žaš var bśiš aš koma į misskilingi eša ruglingi varšandi endur komu Krists. Sumir héldu aš Kristur myndi snśa strax aftur. Žegar fólk lést aš žį varš fólk ringlaš og lķka žegar fólk var ofsótt. Žvķ aš žau bjuggust viš Kristi fyrirfram.
Skref fyrir skref, einn fyrir einn, reittust laufblöšin og tröškušust ķ grasinu og skrefin uršu žyngri.Orš žeirra sem žjónušu til žeirra bergmįlušu ķ hugum žeirra. Žau heyršu verkamenn fęrast aš žeim hręšilega staš žar sem hinir elskušu voru aflķfašir. Dauši, óvinurinn hafši rifiš heit sambanda hjį fólki, fjölskyldna og vina žeirra, og skyldi ašeins eftir minningar... tįr og einmannaleika. Enn sólin kemur upp žaš birtir til og veturinn fer. Sannleikurinn er sį aš jaršneskur dauši er ekki endirinn, Kristur sigraši daušan og žaš er von um upprisu ķ gegnum hann.
Eins og meš hvern mešlim mannlegrar fjölskyldu, horfšust hinir fyrstu aldar kristnu ķ augum viš daušan. Mörg męttu daušanum ung aš aldri og lentu ķ höndum žeirra sem hötušu Krist og allt sem tengdist honum. Hvort sem žaš var ķ hendur afbrżšissamra Gyšinga (Eins og Pįl įšur en hann endurfęddist) reišra Grikkja, og ruddalegt yfir vald Rómar, ofsóknirnar fólu ķ sér steinakast, barsmķšar, krossfestingar, missžyrmingar į borš viš aš fólk var togaš ķ sundur og dauša. Žaš aš vera fylgjandi Krists meinti aš gefa upp allt. Pįll stofnaši eša kom į fót söfnušinum ķ Žessalonķku Ķ sinni annari trśbošsferš kringum įriš 50.Hann ritaši bréfiš stuttu seinna til aš hughreista hina nżju fygljendur Krists sem voru ķ žessalonķku.Hann vildi fullvissa um kęrleika sinn , og hrósa žeim fyrir trśfesti sķna ķ gegnum allar ofsóknirnar, og minna žau į von žeirra, aš endurkoma Krists ętti eftir aš eiga sér staš.
Pįll byrjar bréfiš meš orš um stašfestu, žakkar Drottni fyrir sterka trś žeirra, og gott mannorš Žessalonķku . (1:1-10). Sķšan rifjar Pįll upp tengsl sķn viš žau og hvernig hann kom fagnašrerindinu til žeirra (2:1-12), hvernig žau tóku viš bošskapnum(2:13-16), og hversu honum langaši aš vera meš žeim aftur(2:17-20). Vegna umhyggju sinnar sennti hann Tķmóteus til aš hughreysta žau ķ trśnni (3:1-13).
Pįll snżr svo aš kjarnanum ķ bošskap hans-Hvatningu og huggun. Hann skorar svo į žau aš fara eftir vilja Gušs ķ daglegu lķfi žeirra og hafna kynferšislegu sišleysi (4:1-8), elska hvert annaš (4:9-10), og lifa sem góšir borgarar ķ heimi sem er žjakašur af synd.(4:11-12).
Pįll huggar Žessalonķkumenn meš žvķ aš minna žį į vonina um upprisuna(4:13-18). Sķšan minnir hann žau į aš vera įvalt vel undirbśin fyrir endurkomu Krists žvķ hśn gęti įtt sér staš į hverri stundu. Žegar Kristur kemur aftur munu žeir sem lifa og žeir sem hafa dįiš verša reistir upp til nżs lķfs(5:1-11).
Pįll gefur sķšan žessalonķkumönnum handfylli af rįšum til aš undirbśa sig fyrir endurkomu Krists: Varar viš skuršgošum(5:14), hughreysta hina huglitlu (5:14), hjįlpa žeim veikburša (5:14), vera žolinmóš viš alla(5:14), sżna öllum gęsku (5:15), vera įvalt glöš (5:16), bišja stöšuglega (5:17), fęra fram žakkir (5:18), testa (prófa) allt sem er kennt(5:20-21), og foršast allt ķllt(5:22).Pįll endar bréfiš meš tvennum blessunum og beišni um fyrirbęn .
Žegar žś lest žetta bréf, taktu vel eftir žvķ sem Pįll talar um hvernig eigi aš lifa hinu kristna lķfi og ęfšu žig ķ žvķ. Taktu viš voninni og žeirri stašreynd um endurkomu Krists, upprisunni og eiķfa lķfinu sem bķšur žķn.
Bęta viš athugasemd [Innskrįning]
Ekki er lengur hęgt aš skrifa athugasemdir viš fęrsluna, žar sem tķmamörk į athugasemdir eru lišin.